Crveni tepih

Krumpir je jedan od najljepših cvijetova, može se uzgajati u vrtu, na balkonu ili primaćoj. Neki ljudi ne obraćaju pažnju na Krumpirov Cvijet nego pohlepno iskopavaju Krumpirov Gomolj i onda ga peku. I to ne kao glavno jelo nego kao Prilog, uz kokoš na primjer. Ili ga skuhaju, pa ga pretvore u pire i poslužuju opet kao Prilog uz na primjer sarmu.
Evo jedna narodna tužna pjesma o Krumpiru sa ipak sretnim krajem.


Zlatica mi u Krumpire stigla
Ja ju prašim ona noge digla.

Ova pjesma pripada Haiku Bećarcima, pjeva se iz čista mira, najčešće pod utjecajem Rakije.

Sešn br. 5

Sabdžekt – Nidžo Nindža

Naramak brzopoteznih .. heh .. malo šale nije naodmet. Naime tako bi tekao intervju da sam ja onaj tip iz one Svlačionice. Ovo je ipak ozbiljna firma, ovdje radimo ozbiljne intervjue i nije nam do šegačenja i šprdnje. Do Nidže sam došao preko nekih veza u Gundincima a njegov jedan prijatelj koji je na cool listi blogova je veliki obožavatelj ovoga bloga. Dao je istetovirati link na svom blogu. Riječ je o Džimbu Coolenu koji je nadimak Kulen dobio kada je dospio na cool listu. Prva mi je bila namjera učiniti Intervju sa Džimbom ali on uzima 300 eura po intervjuu, u stvari uzima 500 eura ali eto meni ko meni bi uzeo 300 (kaže mora i on živit). Pare sam imao ali počela ova liga prvaka pa kup uefa i tako. Morao sam malo i do kladionice a to me koštalo intervjua sa Džimbom. U prijevodu – nisam imao sreće.
Nidžo iako zloglasan i strahotrepetan bloger pokazao se kao zahvalan sugovornik. Ima bradu staru nekoliko dana, podočnjake a uza se uvijek nosi nekoliko šurikena i glavicu luka. Za nedo Bog kako sam kaže.

Nidžo oduševljen si vidim novim brojačem a posjećuju te ljudi iz cijeloga svijeta. Eno čak i iz Nebraske imaš posjete.
- Iz Linkolna, da. Sigurno neki naši ljudi koće ga znat. Novi mi je brojač prva liga, odmah sam ga i Džimbu savjetovao.
Čitaš li šta druge blogove?
- Ne. Nema se vremena, znaš kako je, ne čitam ni ovaj svoj. Ono, otvorim nečiji blog, malo pogledam kako izgleda, ostavim komentar i idem dalje.
Kako možeš komentirat a nisi ni pročitao?
- Pročitam naslov, iz naslova sve saznaš. I više nego što bi trebao znati za jedan komentar, novine isto tako. Samo preletim naslove a ako je nešto baš intrigantno onda pročitam i podnaslove. Tako uštedim vrijeme koje kasnije mogu proćerdat uludo.
Koja te recimo od aktualnih političkih tema najviše intrigira ovih dana?
- Ova punica Giričekova, pa gdje toga ima čovječe. Oderaše čovjeka. Dobro, nije politička tema ali znaš šta ću ti reći – i je politička ako ćemo pošteno. Pa te Punice čovječe da izađu na izbore ušle bi u sabor, misliš da ne bi. Žao mi Gordana, sad kad treba pomoći reprezentaciji on mora igrat zonu protiv Punice. Žalosno, žalosno. Ko da neko sere pare.
Koristiš se učestalo na svom blogu latinskim, zašto to radiš kad znaš da većina nas ne zna latinski.
- Kako ne znaš. Šta imaš znati – prima, sekundia, tertia.
A apendix, to je upala slijepog crijeva?
- Recimo, da, figurativno.
Dobar ti onaj vic kad Sizif kaže Edipu – Idi jebi mater. Prost ali domišljat. Moglo bi se reći da ga je Sizif ubio u pojam.
- Nije ni Sizifu lako.
Vidim imaš podosta politički ambicija ali nemaš novaca da kreneš u predizbornu kampanju. Kada bi se recimo neka grupa lovaša skupila pa te financijski podržala jel bi se kandidirao. Ali fala Bogu, morao bi u slučaju pobjede malo i za njihov račun donositi odluke?
- Nema šanse, takvih je moj Tepiše puna Hrvatska. Svi za nekoga rade.
Ti bi znači bio predsjednik-građanin kao i Mesić, s rajom pio kave i to.
- Ne, ja bi bio predsjednik-seljak a stolovao bi u recimo Gundincima ili Kobašu ili u najboljem slučaju u Požegi. Ne moraju sve poluge vlasti biti u Zagrebu, pa jel tako.
Ne moraju ali šta kad je tu sve, što bi rekli – imaju ljudi infrastrukturu.
- Ma imaju kurac, šta ima veze da je predsjednik recimo u šta ja znam Migalovcima. Mesić ima takve ovlasti da uopće i nije bitno gdje je.
Ti bi si da si predsjednik povećao ovlasti?
- Maksimalno. Ma-ksi-mal-no! Bez mene niko ništa ne bi mogao odlučiti.
Pa to je diktatura, jebeš to Nidžo, ko bi glasao za tebe, neće raja diktature.
- Evo vidiš u kakvoj si ti zabludi. Baš obrnuto, naš ti je narod naviknut na kandžiju. Znaš šta je kandžija?
Diktatura na turskom ?
- To ti je bič. E ali ja bi bio diktator koji diktira demokraciju. Forsirao bih obrazovanje. Osnovna bi škola trajala 11 godina, srednja 7 a fakultet ne bi nikada ni završio. Učilo bi se kako i valja – cijeli život.
Jeee, dobro kažeš. To je ono – Čovjek uči dok je živ?
- Tako je. A ne ovo danas. Muha nezaposlenosti bila bi ubijena istim udarcem (to su već 2 muhe jednim udarcem). Ko slabo uči umjesto na popravne ispite i ponavljanja godine odmah u fabriku, na njivu nek ore, neka kopa kanale. I to za minimalac. Neš učit – ne moraš baja. Motika i kramp su alternativa.
Tako bi znači govorio u predizbornoj kampanji?
- Neee, u kampanji bi sve lale-mile a onda kad bi dobio izbore pokazao bih svoje prave namjere. Džimbo bi mi bio tjelohranitelj a Bidon glasnogovornik.
No, eto, nema se para. Ja bi ti posudio ali sve sam zakockao.
- Znam, pa što kockaš jebi ga. Bolje da baciš pare nego banditima da daješ.
Jel ti nekad odeš do kladionice?
- Stalno, izgleda da sam i ovisnik postao. Dok nešto ne odigram nemam mira, ruke mi drhte, znojim se po čelu. Najviše mrzim kad je nekakav veliki praznik pa rade skraćeno ili nikako.
Lijepo od tebe što ipak meni daješ savjet da se okanim klađenja.
- Nema problema stari, za mene je kasno. Nego žurim, ne zamjeri ali grčki se neće sam naučit?
I grčki učiš, pa kakve si to jezike olimpijske našao pobogu brate?
- Jebaji ga sad, šta da radim.

U notesu mi ostadoše još mnoga pitanja. Nisam ga stigao pitati o nedavnoj saobraćajnoj nesreći, o nogometu, o trebama , ništa. Tako ti je to kad politika uplete svoje prste u sport.
Zbog učestalog korištenja nepoznatih latinskih riječi Nidžinom blogu smo skinuli nekoliko desetinki od ocjene. Ostalo sve preporučujem.

nikola.blog.hr (8.2)

Prva žena kojoj sam pristupio s namjerom da je Izmišljeno Intervjuiram je čuvena Modesti Blejz. Razgovor sam morao dogovarati preko pregovarača što je potrajalo pa evo I I ide s cijelim danom zakašnjenja. Naime šta je bilo. Modesti je kao što svi znamo jedna od vodećih lijevo orijentiranih blogerica u Hrvatskoj. Prvo sam se morao preobuć u Dvostrukog Špijuna jer kad imaš posla s Modesti prate te HDZ-ovi udbaši. Obilježe te i to onako pravo obilježe. Povuku preko tebe crvenim markerom, ko one kuće u filmu Vilidž. Tako te onda prate. Posao su mi dodatno otežavali njeni izaslanici – pregovarači koji su me nekoliko sati rešetali pitanjima. Kad su se uvjerili da sam simpatizer Ljevice malo su se opustili i onda opet nastavili sa ispitivanjem. Te šta oš od Modesti, te trik pitanja i taman sam htio odustati kad odjednom mi svezaše oči i uđosmo u nekakvo vozilo. Put je trajao 5-6 sati, bijaše i makadama i svega. Kad su mi odvezali oči vidio sam da smo ispred nekakvog restorana gdje su se ispred vrtila 2 janjca. Zakleo sam na druga Tita da neću ništa otkrivati o Modestinoj vanjštini. Smijem samo reći da je imala crvenu beretu, maslinastu majicu bez rukava, uske blijede wranglerice i ponešto pjegav nos. Ostalo ako pisnem .. nema me.

Modesti, koga ne voliš odmah ga objaviš u onom narandžastom na blogu, što bi rekli nemaš dlake na jeziku?
- Na koga ciljaš stranče.
Pa recimo Jakova Sedlara ili Joška Jorasa. Sve nešto na J.
- Oba su pantagane samo takve.
A evo Sedlar dobio nagradu u Veneciji, mogli smo mu da smo pravi napravit doček ko rukometašima. Nemoš reć da nije proslavio zemlju.
- Jadna i ta Venecija i on i mi šnjime. Lupež najobičniji, okra zemlju za 30000 kn, onako bižat iz garaže i još lagat da nije on. Da su mu podvalili montažu. Tstststs.
Ali Modesti, nije li naša zadaća razlučiti Sedlare Lupeže od Sedlara Umjetnika?
- Samo ti razlučuj, od mene im govno od cipla i jednom i drugom.
Reci kako se ti kao jedna od najljevijih ljevičarki snalaziš pod ovom čizmom Povampirenog HDZ-a, jel te privodilo, pratilo, prisluškivalo?
- Kako ne, i bolje briši ovo „povampirenog“ jel si najeba. Meni su nakačili bube na blog i prisluškuju. Sve šta napišem odmah ide kod njih u centralu.
I onda?
- Unda te stavu na crnu listu i gotov si.
Pa šta ti recimo mogu napravit, kakve su sankcije?
- Meni možedu puvat ali tebi .. svašta ti mogu. Recimo akoš negdje dizat kredit – moš slobodno zaboraviti.
Nemoj reć, pa šta sam ja napravio?
- Sad su te povezali sa mnom, a evo su te i obilježili crvenim markerom. To ti teško ide dolje, puno si riskira s ovin razgovoron a još je i izmišljen. A kako oš, obilježen si.
Kako gledaš na ovu Šeksovu inicijativu da ga se na dnevniku mora ubuduće prikazivati bar 15 minuta inače će ukinut pretplatu?
- Mislim da će mu to kurac proć, još tamo naši vladaju, na HRT-u.
Misliš Katja Kušec?
- Hhehehe, neću komentirat ali još HRT nije pa.
Nije pa a kad će ne zna se, hehhehe..
- ???
Ma nešto parafraziram al ne mogu se ni sam sjetiti šta, nego idu nam predsjednički izbori, kako gledaš na dosadašnje kandidate.
- A ka i uvik, pe-šes redikula i Mesić. Triba bi Stipe dobit još u prvon điru.
Koji ti je u toj konkurenciji ipak najveći redikul.
- Pa žestoka je konkurencija ali ako se ne uključi Ljubo Ćesć unda je Kovačević moj favorit za naj redikula.
A Jadranka, ne bi li ti kao žena trebala gajiti simpatije malo i prema njoj a ostaviti po strani ideološke razlike.
- Hahaha, nemoj me činit smijat, njoj samo mogu dva govna od cipla dodijeliti, kakva ona, pa vidiš da nju i u HDZ-u držidu za redikula. Malo ćedu ju kandidirat pa malo sada neće.
Šuška se da bi Hebrang mogao biti HDZ-ov kandidat, šta misliš na to?
- Evo slažem se, potpisujem odmah. To je sjajna vijest, ehehehehe.
Za Mesića misliš?
- Hehehe, i on bi to potpisa, kućeš lakšeg protivnika od Hebranga.
Tvoji „Baba i Dida“ su stekli mnoge obožavatelje, kako se nosiš s tim?
- S babon i didon?
Sa slavom, obožavateljima?
- Pa ponekad previše izvoljevaju, te veće fontove, te bekgraund oćemo drugi, ali inače su dobri. Želim vjerovati da su to sve simpatizeri ljevice. Iako .. znam da ima i špijuna.
Malo pričaš ikavicom pa onda malo književnim hrvatskim, kako to?
- Mislim da je to do tebe. Eno vidiš ono M na kraju „mislim“, tu bi tribalo ić N ako ćeš pravo ali nije važno.
Šta misliš da se Dalmacija odcijepi jednog dana od Hrvatske?
- Pa bili bi dobri na Olimpijadi, Hajduk bi uzeja masu titula prvaka ali malo bi nam bilo i ža.

Onda je Modestin tjelohranitelj nešto joj šapnuo na uho, ona je kimnula i rekla da moramo završavat razgovor. Vjerojatno su HDZ-ovi agenti bili preblizu, meni su opet svezali oči i iskrcali me negdje nadomak Karlovca. Za nama se još osjećao miris janjetine. Modestin blog je živ, temperamentan i duhovit poput nje same. Slijedi ocjena.

modestiblejz.blog.hr (9)

Sešn br. 2

Ovaj drugi razgovor nastao je slučajno da ne može biti slučajnije. Toliko slučajno da pomišljam kako to nije bila slučajnost. Ovako, majstor džiu-džicua Ante Nobilo s kojim sam već obavio razgovor rekao je da neće on to autorizirat. Pa ne moraš čovječe – rekoh mu – pa ovo je i onako Izmišljeni Intervju. Ma da, opet će on, ali ljudi bi iz tog razgovora mogli zaključiti da sam ja stvarno isprebijao svoju ženu a to je bila samoobrana. Pa tako je i bilo napisano – opet ću ja njemu. Da ali znaš kakva je raja, ona je pič .. žensko, njoj će se vjerovati. Ukopat će me, kužiš, vidiš ovi me iz Nacionala već razvlače, nije lako čovječe. Pa dobro, nemam ja baš toliko štioca ko Nacional, ne moraš se bojati. I tako, nije se dao nagovoriti . Gdje ću, šta ću , odem ja na šiš – ćevape da se malo skoncentriram. Nema ti boljeg za koncentraciju od šiš ćevapa. Za susjednim stolom jedan Bosanac i 3 trebe-djevojke (plavuša,brineta i ona treća) gledaju u njega zaljubljeno i smiju se njegovim vicevima. E Bosanac, jel može malo tiše, rekoh shrvan nekom iznenadnom ljubomorom. Dečko, jel imaš ti nekih konkretnih problema il ti je to od rođenja – odgovara Bosanac.
Htio sam replicirati ali već su se svi grohotom smijali njegovoj fori. E rekoh, sam sebi, ovo mi nije trebalo. Bosanac se malo zagledao u mene – Ma da ti nisi Crveni Tepih?
Ko, ja? Da jesam, ja sam – šta ću priznadoh stjeran uz zid nenadanim prepoznavanjem.
Pa ja sam bolan Bidon, sa istoimenog bloga. Pa odatle žene i sve, pomislih, lete na slavu ko muhe na.. Ispričam kako mi je propao razgovor s Nobilom a on će dobrohotno „Pa mene intervjuiraj, jebeš Nobila“. Nije me trebalo dugo nagovarati.

Eto i vama Bosancima nogomet ide od ruke tj. od noge, lijepo ste prošli protiv Espane, jel ti drago?
- Vidim ja jarane, nisi ti upućen. Istina je da smo mi Špance trebali pobijedit tako da ti je ovih 1:1 tragedija i baksuzluk teški. Nemoj me ni podsjećat odma mi se povraća od muke..uh.
Pa nemoj tako ipak su oni velesila, baš fino izgleda u novinama BiH – Španjolska 1-1.
- Ma kurac su oni moj, kakva bolan velesila. Nego eto, baksuzluk. Ne smijem ni zamisliti šta bi napravili da smo pobijedili. A jooooj. Nismo imali hrabrosti da ih dokrajčimo a imali smo ih u šaci.
Dobro ajde nećemo više o nogometu, vidim da se živciraš. Ajde nam jedan vic ispričaj da zaboraviš utakmicu.
- To ti mene u stereotipe trpaš, ha? Ko ono, Bosanac – pa ajde pričaj viceve. Da te zabavljam, nasmijavam, to bi ti.
Ma nije mi na kraj pameti, evo mogu ja vic ispričati ali vidio sam kod tebe na blogu da pričaš viceve pa rekoh..
- Pa to kad mi dođe, ne mogu ja ovako po narudžbi, nije to to. Kontaš?
Misliš ne bi bilo smiješno kad bi pričao pod pritiskom?
- Kakvim bolan pritiskom? Ne mogu po narudžbi pričat viceve. Nisam ja profesionalac.
A dobar ti je onaj s papučama, umro sam od smijeha. Ahahahha. Onaj s Brenom i medvjedom mi je malo manje smiješan ali ono, nije loš.
- Znači voliš ove glupe, kretenske viceve. Meni je taj glup.
Pa što si ga onda stavio na blog kad je glup?
- Pa za publiku brate, ima ljudi kojima je to smiješno evo recimo tebi.
Ajd još jedan ispričaj, neće mi intervju ispast dobar bez vica.
- Izmisli ti pa dodaj, al nek bude dobar. Nemoj rejting da mi kvariš.
Ne mogu, pa cijeli sam evo razgovor izmislio, možeš ti bar vic jedan, ha?
- A jesi naporan .. Dobro, imam jedan vic ali malo je problematičan, ne bi htio problema, kontaš?
Pričaj samo, nema veze, problematični su najjači.
- Ono, malo je vjerski, kontaš. Možda se neko uvrijedi i to.
Ma ne čita ovo nitko samo ti ispričaj, na kraju pa neće bit na tvom blogu.
- Da ali ja sam ga pričao
E, tu ti ne mogu pomoći, tvoj vic – tvoj problem.
- Dobro evo ali vic je izmišljen i obična je šala da ne misli neko da vrijeđam i to. To je vic-pitalica.
Ajde.
- Zašto Isus ne jede kikiriki?
Neam blage, zašto?
- Pa živcira ga, kad god istrese kikiriki iz vrećice u šaku sve mu ispadne kroz rupu na dlanu.
Ahahahahahahahaha .. kontam, kontam. Ahahahahaha.
- A je mu drago što je skonto.

Nakon razgovora ostalo je još da ocijenimo Bidonov blog. Nisam imao puno vremena da se upoznam s njegovim radom ali vidi se da je čovjek popularan i čitan. S razlogom, dodajem.

bidon.blog.hr (8)

Sešn br. 1

Za prvi Izmišljeni Intervju prigodničarski i svečarski izabrali smo jednog robusnog mladog blogera koji se odaziva na ime Katolik.

Dobar dan Katoliče .. ovaj, Hvaljen Iss
- Uvijek budi hvaljen
Recite Katoliče za našu još uvijek malobrojnu ali znatiželjnu publiku i općinstvo možete nam malo pojasniti, približiti riječi Blaženog Ivana Merza koje navodite na svom blogu .. držim ne bez razloga ..
- Jel se vi to sprdate .. koje riječi … znate ako se sprdate mogu ja biti i neugodan
Pa ove riječi bogamu "Lako je svaki dan primati sv.Pričest i gostiti se s Gospodinom. Oh, kako je čovjeku trpko kada mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga križa." Zašto bi netko grizao i jeo drvo. Pa nismo termiti ili pomahnitali da se bavimo takvim .. heh .. čudnim aktivnostima?
- Aaaaa vidim ja da je vama do sprdačine s Bogom ali svejedno ću vam odgovoriti .. nitko od Vas čovječe ne traži da glođete drvo. To se malo Blaženi Merz figurativno, pjesnički izrazio .. hoće reći da čovjeku je drago dijeliti dobro i sprdati se (poput Vas recimo) a kada treba muku i teškoće podijeliti onda je to čovjeku mrsko, trpko …
Nego vidim, okomili ste se na erteelovu Srcolovku .. izgleda da redovno pratite tu emisiju ili ste samo na osnovu jednokratnog gledanja stekli uvid u koncepciju, priznajem, glupe Srcolovke ?
- Sve što imadoh za reći – rekoh. Ta Srcolovka je 'Srcodestrukcijolovka' jer kako rekoh tijelo je hram Duha Svetoga a u toj emisiji je sve obrnuto. Duh bi po njima trebao služiti Tijelu a ne Tijelo Duhu.
A ne nalazite možda da je Srcolovka iako priglupa i priprosta ipak dobrodošla onim ovčicama (da se tako izrazim) koje nemaju hrabrosti naći partnera u RL pa se radije sramote pred kamerama?
- Ta emisija slavi grijeh i vrijeđa dušu, nemam više što dodati.
Pa zar na blogu ne nailazite na grijeh i kako to da ste se odlučili otvoriti blog. Vidim ima sve više kršćanskih, vjerskih blogova.. jel to neka koordinirana akcija i ako nije kako bi Bozanić reagirao na sve to?
- Pa vi čovječe samo nemušto klepećete … riječi ljubavi i vjere slobodno je širiti na sve načine pa tako i putem bloga. I odakle vi recite molim Vas znate da monsinjor Bozanić isto ne vodi blog.
Pa vodi li ?!?
- Možda vodi, možda ne vodi ali ovaj razgovor ničemu ne vodi.. umh !
Razgovor ko razgovor, niste morali pristati.
- Pa pomislio sam da ste ozbiljan kad ono niste … pa čekajte, pa ovo je Vaš prvi post ?
Nije, eno ga dolje niže je prvi .. ovo je drugi.
- No pa krasno , čak nije ni prvi
Pa mogu ja onaj prvi obrisati, nije bed .. i onako sam samo isprobavao.
- Baš me briga.
Niste baš nekakav veseljak?
- Ma .. žgaravica me muči .. mumh .. oprostite.
Ništa, ništa .. jel može nekakva mudrost za kraj, nekakva pametna misao vodilja za naše malobrojne ali vjerne čitaoce?
- Hmmm .. ne pada mi sad baš ništa na pamet ali evo .. aha .. evo može ovo „Tko rano rani dvije sreće grabi“
Pa kad vi uranite ujutro ?
- Kako kad .. recimo da mi je prosjek u tjednu oko 9 i kvarat a vikendom oko 10.
Nije nešto rano za grabljenje dvije sreće.
- Pa nije, ali nemojte sve čovječe tako bukvalno uzimati …


Ima li ovaj blog šanse biti rado viđen gost u vašim domovima tj. na zaslonima vaših makinjeta. Ima, kako ne, od Srcolovke je bolji bar duplo.

katolik.blog.hr (3.5)

Ocjene se kreću na skali od 0 – 10..

Proba .. 1-2-1-2, jel se čujemo ...